среда, 30. март 2011.

Čajevi od majčine dušice


Majčina dušica (Thymis pulegioides fam Lamiaceae), za čajne smeše se koriste nadzemni izdanci  (herba).

Dejstvo je antibakterijsko i spazmolitičko.
Za smirivanje kašlja koristi se zajedno sa drugim čajnim biljem, ali se može naći i u vidu kapi i sokova. Čajna mešavina poboljšava apetit i čest je začin jelima. Njen miris ima umirujuće dejstvo, te se koristi u psihoterapiji.
Eterično ulje se koristi u kozmetici . Ulje ublažava glavobolje, smanjuje bolove kod upaljenih nerava, išijansa i reume.
Preparati na bazi majčine dušice sprečavaju razmnožavanje bakterija u crevnom trahtu i tako uspešno pomažu u neutralisanju diareje, i grčeva u stomaku.

Čaj se priprema na sledeće načine:
  • Protiv kašlja - dve kašičice čajne smese preliti proključalom vodom i zasladiti.
  • Protiv želudačnih tegoba - dve kašičice čajne smese preliti proključalom vodom bez slađenja.

Način pripreme čajne smese:
Sve materijale za pripremu čajne smese možemo nabrati sami, ili nabaviti u bilo kojoj prodavnici zdrave hrane.

Zeleni delovi majčine dušice (Serpylli herba) 20g
Vrbina kora (Salicis cortex) 20g
Cvet suručice (Spireae flos) 20g
Lipov cvet (Tiliae flos) 20g

Pošto se radi o malim količinama, za one koji imaju ovaj čaj ili čajnu smesu kao terapiju, mogu ih uzeti na meru. Obično se piju 3-4 šolje čaja dnevno.

Neželjena dejstva, za sada, nisu poznata mada se čajna smesa, zbog prisustva salicilita, koji se nalazi u vrbinoj kori, ne preporučiuje osobama koje su alergične na aspirin.

Bitne stavke u izboru bilja za vrt i sobu


Mnogi ljudi su ubeđeni da će, ako nešto raste kod komšije, rasti i kod njih. Čuđenje i neverica su najčešće reakcije koje se javljaju jer je teško razumljivo zašto nešto vrata do vrata uspeva, odnosno ne uspeva.
Ali pogledajte malo unaokolo: možda se u vašem vrtu razvija i lepo opstaje neka biljka koja neće ni da se primi  u kraju. Kako to?
Odgovor je i jednostavan i komplekasan a glasi: različiti ekološki uslovi diktiraju razvoj različitih biljaka. Kompleksnost se ogleda u tome što gore pomenuti ekološki uslovi obuhvataju mnoge faktore kojima sredina utiče na razvoj biljaka. U prvom redu to je svetlost, pa temperatura, voda, vazduh, vetar, i na kraju kiselost zemljišta. Da se ne zaboravi činjenica da i svaka biljna vrsta ima određene zahteve, koja sredina mora da joj pruži, jer u suprotnom se neće razviti.
Svetlost kao faktor koji utiče na razvoj biljaka deli sav biljni svet na tri grupe:
  1. Biljke dugog dana, koje zahtevaju oko 14 pa i više sati svetla. Primeri se mogu videti među biljkama  koje se sade ili seju na otvorenom prostoru. Od sobnih biljaka mogu se pomenuti kaktusi.
  2. Neutralne biljke, koje zahtevaju 12-14 sati dnevnog osvetljenja. Svetlost ne predstavlja presudan faktor za njihov opstanak.
  3. Biljke kratkog dana, koje zahtevaju do 12 sati dnevnog osvetljenja. Primer je sobno bilje, naročito ono koje vodi poreklo iz tropskog pojasa. Ove biljke ne smeju biti izložene direktnoj sunčevoj svetlosti jer dobijaju ožegotine.

Temperatura je jako značajan faktor u vrtu ili prostoriji koju treba ozeleniti, čak se može  reći da je prvi faktor koji se uzima u obzir. Temperaturni zahtevi su podelili biljke na sobne i vrtne biljke. Ovde se jasno vidi sprega između zahteva biljke i uslova sredine. Čak se vrtno bilje dalje može deliti na jednogodišnje i višegodišnje uzevši u obzir mehanizam opstanka biljne vrste (da li će ostaviti seme ili ima neki mehanizam preživljavanja perioda niskih temperatura).
Primer ožegotina koje mogu da nastanu na biljci

Voda je neophodna svim živim bićima. Ako imate zemljište koje je zabareno, neophodno je naseliti ga  populacijom biljaka koje imaju visoke prohteve prema vodi ili, biljkama kojima zabareno zemljište ne smeta, kao trska i trstika. Sa druge strane, svo bilje koje se gaji na otvorenom polju ima manje potrebe za vodom nego sobno, naravno, pod uslovom da je iz dotičnog klimata.
Primer vrta dizajniranog od močvarnog bilja

Vazduh svojim hemijskim sastavom utiče na razvoj biljaka. Sobno bilje ima  veoma bitnu osobinu  a to je da podnosi povećanu količinu ugljen-monoksida  (duvanski dim). Ako  želite neku egzotičnu biljku, kao što je venera muholovka, imajte na umu da je to biljka koja opstaje na 2000m nadmorske visine gde je vazduh skoro bez azota, i gajenje van staklene bašte bi bilo neuspešno, jer je neplaninski vazduh otrov za nju.

Vetar deluje na biljke tako što ih lomi. Biljke koje su otporne na poleganje i lomve treba da se seju i sade po obodima vrta i tako stvaraju vetrozaštitni dekorativni pojas koji će omogućiti biljakama koje su manje otporne da uživaju u centru vrta.

Kiselost zemljišta je faktor koji ograničava izbor u gajenju vrtnog bilja. Ako se desi da je u blizini vrta neka oranica ili voćnjak, đubrivo, koje se koristi u proizvodnji, može značajno da utiče na brzinu razvoja bilja i obogaćenost zemljišta hranljivim materijama  budućeg vrta. Voće iz familije Juglandace (fam Juglandaceae) kao što su orah, kesten i lešnik imaju jednu gadnu osobinu  da luče materije koje zakišeljavaju zemljište, i ako njih uključite u projekat vrta, izbor ostalog bilja je svedena na acidofilnu vegetaciju, naravno, uzevši u obzir da se ne vrši đubrenje ili kalcifikacija.
Prazan prostor oko oraha  pokazuje njgov uticaj u ovom vrtu

Ovo je samo jedan opšti pregled faktora koji utiču na razvoj vrtnog i sobnog bilja. Za detaljnija objašnjenja kontaktirajte stručno lice koje se bavi ratarstvom ili pejzažnom arhitekturom i na njegov savet napravite vrt po svojoj meri i uslovima.

уторак, 29. март 2011.

Sejalica za direktnu setvu

"Agria", iz Subotice, je proizvela sejalicu za direktnu setvu kojom se zrno polaže direktno u zemljište bez prethodne obrade. Setva je ovako pojednostavljena, olakšana i jeftinija jer se neoranjem potrošnja goriva smanjuje za polovinu. Ovim putem se izbegava i habanje traktora koje je često pri oranju.
Zemljoradnici koji primenjuju direktnu setvu uz redukovanu obradu zemljišta u poslu provode trećinu vremena manje.
Radni zahvat sejalice je tri metra, a u sanduk za setvu stane 600 kilograma semena.
Sejalica je već isprobana na terenu a serijska proizvodnja ove sejalice za direktnu setvu će početi naredne godine.
Osim što, kao što je već gore navedeno, sejalica vrši uštede novca na različite načine ona je neophodnost za proizvođače koji žele da se kvalifikuju kao proizvođači organske hrane.

субота, 26. март 2011.

Ponuda KWS hibrida za 2011.

Kukuruz


  • Krabas         FAO 300 raniji od KWS 3381                    75.000-85.000 bilj/ha
  • Karmas        FAO 300 izuzetno brz porast                     75.000-85.000 bilj/ha
  • KWS 3381    FAO 300 rani hibrid za rekorde                  75.000-80.000 bilj/ha
  • Kitty             FAO 400 za kombajniranje uspeh 100%     65.000-75.000 bilj/ha
  • Luce             FAO 500 pouzdan u svakoj godini              65.000-75.000 bilj/ha
  • Mikado         FAO 500 šampion sliaže                            65.000-75.000 bilj/ha
  • Klausen        FAO 600 tolerantan na sušu                       65.000-75.000 bilj/ha
  • Klimt            FAO 600 savremen i prinosan                     70.000-75.000 bilj/ha
  • Kermess       FAO 600 Zakon                                         65.000-75.000 bilj/ha
  • Grecale        FAO 700 visok prinos zrna i silaže               65.000-75.000 bilj/ha
Suncokret

  • Beluga        raniji od Barola
  • Barolo RO   otporan na volvod
  • Barolo RM   proizvodnja za rekorde
  • Sweet         odličan za postrnu setvu
Uljana repica 

  • Triangle  visoki prinosi
  • Remy      visok sadržaj ulja
  • Milena    stabilni i visoki prinosi

среда, 23. март 2011.

Zasnivanje ukrasne travne površine


Ova tema je jednako popularna u urbanoj i ruralnoj sredini. Svako ko ima travnjak, bez obzira na njegovu veličinu, mogao bi da ga pretvori u dekorativnu površinu. Ovi travnjaci pomažu u regulisanju nivoa vode u zemljištu i sprečavaju odranjanje i odnošenje zemljišta tako što ga gusto izprožimaju svojim korenovim sistemom Na površini ispunjavaju svoju dekorativnu namenu i obogaćuju vazduh kiseonikom putem fotosinteze. Lako je  uvideti mnogostruke benificije koje dekorativne zelene površine donose.

Njihovo pravljeneje je proces koji umnogome zavisi od raspoloživog vremena, novca, radne snage i dobre volje. Uzevši u obzir sve gore navedeno, mogu se preporučiti tri načina za ostvarivanje ovog cilja.

Prvi način je svima već uveliko poznat i prvi pada na pamet kada su ovakvi radovi u planu. Njegova jednostavnost se ogleda u tome što zahteva samo par dana rada. Prvo se treba ukloniti sve sa površine. Sav biljni materijal se može ukloniti pomoću totalnog herbicida. Totalni herbicidi se mogu nabaviti u poljoprivrednim apotekama i uz pomoć stručnog lica može se izabrati najbolji. Nakon primene ostaje samo da herbicid odreaguje. Pošto je je herbicid obavio posao, uklanja se sve sa površine, pređe se kultivatorom da se razbije pokorica  i vrši se ponovna setva kulturnog travnjaka. Čista mehanička obrada tj. obrada samo mašinom nije poželjna, zato što se korovi, koji imaju sposobnost vegetatinog razmnožavanja, seckaju,  i samim tim se potpomaže njihovo širenje po površini. Seme se može nači u poljoprivrednim apotekama ili baštenskim centirma. Još jedna opcija je nabavka već gotovih travnih tepiha i njihovo polaganje.
Ovaj nači je dosta brz i dobija se lepa travna površina ali njegova glavna „mana“ je što zahteva dosta novca za kupovinu semena ili travnih tepiha i rada mašina. Pogodan je za poslovne prostore, hotele, restorane i parkove jer za malo vremena se vidi rezultat a finansije, u ovom slučaju, ne predstavljaju ogorman problem.
Polaganje travnog tepiha 

Drugi način se zasniva na predpostavci da skoro 80% nepoželjnih biljaka na travnjaku spada u grupu tzv širokolisnih korova i uklanjanjem širokolisnih korova sa površine putem herbicida dovodi do prostornnog širenja populacije poželjnih biljaka. Širokolisni herbicidi se isto mogu naći u poloprivrednim apotekama i uz pomoć stručnog lica može se uzeti adekvatna količina najpovoljnijeg preparata, ili kombinacija preparata potrebnih za tretiranje površine. Nakon tretiranja preparatom, posle oko nedelju dana, može se uočiti da su svi širokolisni korovi uvenuli. To je idealan momenat da se uzme baštenski alat i sve što je uvenulo, zajedno sa kamenjem i otpadom koji se nalazi na površini, ukloni sa nje. Dalje priroda radi svoje kao što je gore već navedeno. Postupak se ponavlja po potrebi tj ako se opet uoči značajna populacija širokolisnih korova.
Ovaj način je dobar za domaćinstva čiji članovi intenzivno rade ili su dugo ili često van kuće i nemaju vremena svaki drugi vikend da posvete travnjaku. Izdatak je samo u kupova preparata.

Treći metod se zasniva na čistom ekološkom pristupu. Zahteva posvećenost jednom nedeljno, i ako neko od članova domaćinstva može da izdvoji jedan dan u nedelji, za rad na dekorativnoj površini, najtoplija je preporuka da se koristi ova metoda. Naime, ovaj način je baziran na osobini trava koja se naziva bokorenje. Iz čvora bokorenja, koji je pod zemljom ili nad zemljom, stalno se proizvodie novei izbojci, i samim tim trave grabe prostor za sebe, nad zemljom i pod zemljom. Znajući ovo, jasno je da redovnim košenjem ova osobina travama garantuje opstanak, uprkos tome što joj se nadzemna masa stalno uništava. Mnoge biljke svoj opstanak zasnivaju na semenu, ali ako se ta biljka stalno ometa  u razvoju putem košenja neće moći da obrazuje seme i izgubiće u borbi za opstanak, borbi u kojoj trave imaju neprekosnovenu prednost. Čak štaviše, u stanju su da nadjačaju skoro sve biljke koje se vegetativno razmnožavaju. Znači, redovno košenje je ključ uspeha kod ovog načina. Jednom nedeljno je dovoljno da travnjak oseti kosilicu i rezultati će vremenom postati vidni. Naročito će biti vidni u proleće, jer biljke koje nisu formirale seme, a nemaju drugi način razmnožavanja, izumiru usled nepovoljnog uticaja sredine, tada bi trebale trave da se  pojave kao dominantna sila na površini. Preporučuje se primena mehaničke kosilice jer kosilica sa motorom nije potrebana za ovo blago ali redovno šišanje površine. Ako se desi da se pojave neke nepoželjne biljke koje kosilica teško uklanja može se pristupiti i čupanju.


понедељак, 21. март 2011.

Rejonizacija


Rejonizacija predstavlja jedan od vidova usklađivanja poljoprivredne proizvodnje sa lokalitetom na kome se ona vrši. U suštini vrši se analiza klime, zemljišta i bioloških faktora potrebnih za proizvodnju dotične kulture.

Svaka kultura ima svoje zahteve prema sredini i svaka sredina može da podrži određene kulture. Ograničavajući faktori sredine se mogu ogledati u manjku/višku padavina, previsokim temperaturama ili velikim temperaturnim variranjima, kiselosti zemljišta, prisustvu flore koja se ponaša kao vektor zaraze patogenima itd... Što se biljaka tiče kod njih je situacija jednostavnia, tj ako su povoljni uslovi i nema ko da im narušava rast i razvoj, daće najbolje rezultate.

Mnoge naučne institucije i empirijski podatci su omogućili da reonizacija može da se sprovede na celokupnoj teritoriji zemljine kugle. Primeri reona su Corn Belt u SAD-u koji je poznat po  uspešnoj prouizvodnji kukuruza, takođe u SAD-u se nalazi pamučni pojas iliti Cotton Belt, u Turskoj se nalazi reon proizvonje lešnika, u južnoj Kini pirindža itd...
Poznati Corn Belt u SAD-u

Kod nas je reonizacija  sprovedena na osnovnom nivou, što znači da se zna koji reon je pogodan za koju kulturu, ali radovi na finim detaljima su još u toku. Kao rezultat bi trebalo  da se napravi mapa na kojoj je oslikan svaki reon.

Cilj reonizacije je da se predoči proizvođačima na koji način i u kom intenzitetu faktori okoline deluju na spektar kultura koji se mogu gajiti na njihovoj parceli, i da upozori proizvođače na potencijalne rizike u proizvodnji i potrebne agrotehničke mere koje treba sprovoditi. Kada su sagledani faktori proizvodnje na koje utiče okolina, ostalo je još samo da se usklade i ekonomski faktori, i, samim tim, izbor kulture za gajenje je završen. Obično se u poljoprivrednim apotekama može nabaviti seme i sadni materijal sorata koje su pogodne za dati region, jer prodavanje drugih ne bi imalo smlisla. Za više informacija poželjno je obratiti se stručnom licu koje radi u poljoprivrednoj apoteci ili distributivnom centru, u krajnjoj liniji stručnoj službi zaduženoj za vaš reon.

Plastenički tuneli


Zbog svojih pozitivnih odlika u našoj zemlji je jako zastupljena tunelska proizvodnja. Prva, i najbitnija odlika je, vansezonska proizvodnja, koja omogućava ponicima i rasadu da prođu kroz prve faze života u povoljnim uslovima, iako spoljana sredina nije povoljna za njihov opstanak a kamoli razvoj. Tuneli se mogu koristiti kao privremena  ili kao stalna zaštita. Razlika je u tome da se tuneli koji su kao trajna zaštita obezbeđuju sa sistemima za zalivanje, vratima i lufterima, mrežama za odbijanje insekata itd...
Prikaz jednog plasteničkog tunela

Druga pozitivna stvar koja se može istaći kod tunela je njihova ekonomičnost. Cena podizanja je mala. Od strukturalnih komponenti zahtevaju se lučno savijeni profili koji se mogu sastaviti od predmeta iz neposredne okoline (savijanjem i vezivanjem pritki ili nekog savitljivog granja), pod uslovom da se tunel koristi kao privremena zaštita. Te iste pritke kasnije mogu da služe u proizvodnji. One se mogu  nabaviti u prodaji ako se tunel koristi kao stalni zaštićeni prostor.

Folije su, ustvari, polietilenske smese kojima se dodaju različiti aditivi u cilju ispoljavanja raznovrsnih efekata. U ovom slučaju efekti koji su potrebni za uspešnu proizvodnju su svetlost i toplota, tako da su najbolje prozrne folije male debljine. Folija se stavlja preko lukova i krajevi se zatrpavaju zemljom da je vetar ne bi oduvao.
Primer providne folije na jednom plasteniku

Tunelska proizvodnja zahteva stalno nadziranje, jer se mogu pojaviti problemi koji mogu da ugroze ili unište biljke u tunelu. Neophodno je de se na svakih sto metara tunela prstom probuši jedna mala rupa, koja omogućava cirkulaciju vazduha i onemogućava razvoj patogena. Druga varijanta vetrenja je podizanje dela folije na lučni ram i puštanja vazduha u tunel.Ako tunel ima ugrađena vrata onda se ona koriste za vetrenje. Ovaj metod se preporučuje ako se u proizvodnji vrši kaljenje rasada.
Puštanje otvaranje stranice radi slobodnog mešanja vazduha

Zalivanje je neophodno i vrši se u skladu sa potrebama kulture koja se gaji. Može da se vrši kroz rupe u foliji, s tim što zemljište mora da upije svu vodu, jer stajaća voda u tunelu može izazvati mikrobiološku kontaminaciju.

Kada nastupe povljni uslovi za nastavak proiozvodnje, folija se skida i lukovi se uklanjaju, ako se proizvodnja vrši na toj parceli, ili se rasad ubire i uklanja sa parcele.

Kao oblik zaštićenog prostora tuneli su prvenstveno preporučljivi povrtarima, cvećarima i proizvođačima lekovitog bilja. Bitno je još reći da folija gubi svoju transparentnost vremenom, tako da nakon 2-5 godina treba da se menja, jer više ne propušta sunčevu svetlost. Lukovi se mogu odložiti u skladište, a u slučaju da su se koristile pritke raspliću se i koriste se u daljoj proizvodnji.

Predsetvena priprema za setvu kukuruza


Zima je prošla, niske temperature karakteristične za proleće jenjavaju, baba marta samo što nije završila svoje. Uskoro će nastupiti povoljan period za setvu kukuruza. Čeka nas lepo vreme sa stabilnim temperaturama od oko 12-15 stepeni. To je kako kažu naši stari da može čovek da sedne na zemlju a da mu nije hladno. To je idealan momenat za setvu kukuruza, kulture iz dalekog Meksika, od koje smo počeli jako da zavisimo.

Željeni momenat će nastupiti nege sredinom ili ranim početkom aprila. Sada dok čekamo bilo bi poželjno da se krene u predsetvenu priprmu da bi se sama setva mogla obaviti u što kraćem roku. Sledi spisak stvari koje bi trebalo proći pred setvu ako niste to do sada obavili.

Kao prvo: Mora se ustanoviti stanje zemljišta. Ako je zemljište poplavljeno moraju se sprovesti mere odvodnjavanja jer u suprotnom patogeni mogu iskoristiti uslove za razmnožavanje. Taj problem se može prevazići u zavisnosti od veličine plavne površine obradom zemljišta, kopanjem odvodnih kanala koji će se kasnije zatrpati ili ako je velika plavna površina i redovno se javlčja na tom mestu cevna drenaža. Bilo koja od navedenih mera imaće još i kao benificiju poboljšanje vodno-vazdušnog režima zemljišta.
Jedan od primera drenažnog kanala
Kao drugo: Ustanoviti kiselost (pH faktor) zemljišta. Najbolji način da se ovo obavi je kontaktiranje laboratorije koja se bavi pedološkim ili agrohemijskim analizama. Takođe kosultovanjem stručnog lica se može postići isto. Nakon obrade podataka koja može malo da potraje (zato se i treba krenuti ovako rano sa pripremom) dobijeni rezultati svedoče o obezbeđenosti zemljišta hranjivim materijama i zemljišnoj kiselosti. Na savet stručnog lica izbegavaju se nepotrebni troškovi pri prekomernoj upotrebi hraniva, smanjuje se zagađenje životne sredine i izbegava efekat opadajućeg porasta prinosa.
Prikaz pH-metra sa sondom koji se koristi u analizama zemljišta  

Kao treće: Upoznavanje sa patogenima ,štetočinama i korovima na parceli. Od ovoga mnogo zavisi sam opstanak biljke a samim tim i prinos. Stručno lice je u stanju da obavo procenu populacije štetočina, patogena i korova i da preporuči dalje potrebne korake za uspešnu setvu; bilo to potreba za inkorporiranjem pesticida pri setvi ili postavljanjem strašila zavisi od mesta do mesta.

Kada se pređu ovi koraci može se reći da setva može da počne. Jedino što preostaje je izbor  semena željenog hibrida i kada bude bilo moguće uspešna setva u što kraćem roku.