уторак, 19. април 2011.

Borba protiv komaraca i sličnih napasti

Ok, vreme je da se suočimo sa najvećom mukom koju nam donosi leto. Nije vrućina, nije žega, nego su to komarci, muve i buve. Te dosade svake godine u rojevima kvare našu zabavu, kvare nam hranu i ugrožavaju zdravlje. Postoji cela paleta proizvoda za borbu protiv ovih gnjavatora. Neki su proizvod složene hemijske prerade, zujalice koje ih teraju zvukom, i još se mogu istaći biljni repelenti.

Lavanda u saksiji je
prirodna barijera za komarce
Biljni repelenti su materije koje biljke luče u cilju odbrane sebe od napada štetočina. Te materije se najčešće manifestuju kao odbojan miris. Mogu se izdvojiti sledeće biljke:

Lavanda (Lavandulla officinalis fam Lamiaceae) proizvodi miris koji tera insekte tako da je poželjno imati je je u vrtu ili u saksiji. Takođe lavanda se koristi za teranje moljaca iz ormana.

Neven (Calendula officinalis fam Asteraceae) poznat po svojim jarko žutim cvetovima se isto pokazao kao odlično sredstvo za odbranu od insekata.

Cvet kadifice (Tagetes patula fam Asteraceae) se ,takođe, može uračunati kao efektivan repelent.

Primena kadifice kao insekatskog
repelenta. Tako postavljena pokrivaće
stazu i okućnicu
Sve navedene biljke su poznate u našim krajevima kao dekorativne bilke tako da nabavka reproduktivnog materijala neće predstavljati problem. Položaj biljaka u vrtu bi trebao da bude takav da se opojne materije koje biljke luče šire po mestima koja želimo da zaštitimo. Biljke se mogu postaviti oko staza, ispod prozora koji nema mrežice, oko paviljona ili mesta gde je postavljen izletnički sto. Kod vrata se može postaviti ali treba se imati na umu da otvaranje i zatvaranje vrata stvara struju vetra koja raspršuje repelent. U prostorijama se bilje gaji saksijski. Ne preporučuje se postavljanje bilja na promaju jer se ,opet kao što je gore istaknuto, gubi mirisni repelent.

Ove metode zaštite se zasnivaju na upotrebi živog bilja kao repelenta tako da je upotreba ograničena na dom i vrt. U slučaju da želite nešto što će vas štititi od napasti dok ste u pokretu ili van kuće mogu se preporučiti eterična ulja i esencije na bazi ovog bilja. Kao efikasna su se još pokazala eterična ulja citronele, eukaliptusa, cimeta, ricinusa, kedra, ruzmarina i geranija. Nepohodno je konsultovati se sa stručnim licem jer neki od ovoih preparata mogu izazvati alergiju.

Svima želim lepo i ugodno leto.  

субота, 16. април 2011.

Za zaštitu od radijacije

Prema merenjima koja su sprovedena u našem regionu nivo radijacije koji je kod nas došao iz Fukušima Daiči reaktora nije opasan po zdravlje. Verodostojnost ovog izveštaja je postala diskutabilna tema u očima javnosti.

Naravno priroda je uvek bila na našoj strani i pružala nam je lekove za sve boljke koje postoje a mudri su bili ljudi koji su se u nju uzdali. Naime, za ovu povišenu koncentraciju radioaktivnog materijala u pomoć nam dolazi biljka koja se još kod starih Grka smatrala za svetu biljku i njeno uništavanje je bio najveći greh koji je čovek mogao da počini. Reč je naravno o maslini.

Maslina u ljudskoj upotrebi igra jako veliku ulogu. Konzumiraju se plodovi (bobice) ili ulje ceđeno iz plodova. U medicini se pokazala kao univerzalno sredstvo za regulaciju telesne mase, holesterola, triglicerida, kožnih bolesti i kao najbitnije za lečenje blage bolesti radijacije. Jela priremljena na maslinovom ulju se pokazuju kao jako efikasno sredstvo za zaštitu od radijacije i hemijskog trovanja jer sadrže poznate omega -3 masne kiseline koje kupe iz krvi i sve štetne agense što se talože po krvnim sudovima i izbacuju ih iz tela. Isto važi i za holesterol. Mada mnogi preporučuju ulje, moj iskren savet je ishrana plodovima jer je ulje koje organizam sam izvuče je boljeg kvaliteta. Masline su oduvek štitle organizam i kako je vreme prolazilo pokazalo se da su i dalje vredne titule svete biljke.

Druga varijanta se pokazala kao efikasna mnogo puta, i pomagala je žrtvama Černobila da se oporave od efekata radijacije i hemijskog trovanja. Radi se o  mleku. Nije uopšte bitno da li je prirodno, pasterizovano, dugotrajno ili kakvogod.  Mleko sadrži kalcijum koji je izuzetno reaktivan element i istraživanja su pokazala da se vezuje sa većinom štetnih čestica. Nakon vezivanja organizam ih upućuje na sekretorne organe i samim tim napolje. Slična stvar je sa kuhinjskom solju. Kamena so je lošija od jodirane ali samo za nijansu. Slana supa od algi ili samo slana voda je spašavala stanovnike Hirošime i Nagasakija a kasnije je elektrolitičko dejstvo natrijuma i hlora pokazalo da postoji načni da se štetni agensi i teški metali izbace iz organizma.

Osim živih bića zemljište takođe trpi ogromne promene nakon ovakvih katastrofa. Posledice su pretvaranje vodotokove u tokove otrova, punjenje zemljišta teškim i radioaktivnim materijalom koji se teško ispira, i što je najopasnije - šteta po buduće generacije. U ovakvim situacijalma preduzimaju se ekstremne mere rekultivacije. Ove mere uključuju aerosetvu semenjem bilja koje će izvući štetne materije iz zemljišta, redovno košenje ili spaljivanje toga materijala, ispiranje slanom vodom, zatrpavanje žemljišta krečom itd. Postoji mnogo načina da se zemljište vrati u život i za savete se obratite stručnoj službi, inženjerima ratarstva ili ekologije kojima je dužnost da sprovedu efikasno čišćenje, nama za sada najbitnijih resorsa, zemljišta i vode.

Pitanja takođe možete postavljato u komentaru na ovoj stranici.

четвртак, 14. април 2011.

Par načina za upotrebu trske


Trska (Phragmites communis fam. Poaceae) je u našim krajevima veoma rasprostranjena biljka. Raste na jako vlažnim zemljištima kao što su obale reka, kanala, bara i močvara. Njen značaj se odavno otkrio.

U starom Egiptu se koristila za izradu čamaca jer ima sposobnost plutanja. Ta sposonost proističe iz njene strukture tkiva. Naime, trska poseduje tkiva koja u sebi imaju ogromne mehurove vazduha zvana aerenhim i taj isti vazduh  održava ostatak materijala iznad vode. Osim za izradu čamaca trska se koristila za izradu papirusa što je omogućilo civilizaciji da brže razvije pismenost. Kako je vreme proticalo trska je postala popularna kao materijala za pletenje korpi i nameštaja i izgradnju tzv "trska i blato" kuća.

U sadašnjem dobu broj artikala koji se prave od trske je ostao isti ali je trska izgubila na značaju. Koga interesuje da radi sa trkom može naći obilje literature za njenu upotrebu. Ovde će biti reči o njenom ubiranju i pripremi za upotrebu.

Najpovoljnji momenat za berbu trske
Trska je jednogodišnja biljka. To znači da obrazuje seme da bi izvršila funkciju razmnožavanja i nakon toga završila svoj životni ciklus. Nakon obrazobvanja semena biljka počinje da se suši. Kada dobije slama žutu boju može se reći da je idealan momenat za njenu berbu. Bere se ručno uz pomoć srpova i to se seče oko 5cm iznad vodene površine ili zemlje. Nakon odsecanja bitno je odstraniti klip ili metlicu koja se nalazi na pokošenom materijalu odstraniti i baciti u vodu. Time potpomažemo rasejavanje biljke i garantujemo da populacija neće izumreti usled prekomerne upotrebe.
Nakon berbe materijal treba da se dobdanto prosuši. To se postiže tako što se rasprostie na suvoj površini o ostavi se 2-4 nedeljke na suncu. Indikator dobro prosušenog materijala je jarka slamasta boja i njegov miris koji podseća na herbarizovanu biljku. Nakon sušenja materijal se vezuje u snopove i odlaže ili upotrebljava.

Osim za izradu nameštaja i korpi danas je trska našla još jednu značajnu primenu. Primenjuje se u eko gradnji kao pokrov za kuće ili kao izolacija jer vazduh koji je u njoj se ponaša kao toplotni izolator. Ovo ,doduše, nije nikakva revolucionarna novina ali uzevši u obzir uštedu na materijalu koju trska pruža mogućnost za njenu široku primenu se pojavljuje.







понедељак, 11. април 2011.

Socijalistički vrtovi - najbolja senka u gradu

Gradska sredina, kao što nam je poznato, je mnogo toplija od bilo koje druge. Razlog toga je što se u gradovima malazi mnogo staklene površine koja odbija toplotu, velike emisije gasova koji oštećuju ozon i menjaju kvalitet vazduha, asfaltne površine koje se zagrevaju do te mere da mogu da otope đon patike i na kraju ,da ne zaboravimo, malo zelene površine. Tokom proteklog veka ovi problemi su postali sve izraženiji tako da svako ko je bio iole pamtan počeo je ozbiljno da se bavi njihovim rešavanjem. Solucije su bile različite. jedna od njih je tzv socijalističi vrt tj zelena površina koja se sasvim spontano pokazala kao odličan zaštitinik nenormalne vreline a pritom pružila mesto za odmor i rekreaciju.

Tipičan vrt socijalističkog stala 
Hoteli, sportski centri, banje i parkovi bili su ukrašavani na ovaj način tokom prošlog veka. Primećeno je da brzina oporavka kod pacijetanata koji imaju problema sa disanjem znatno skraćena. Mnogi amaterski sportisti i izletnici redovno posećuju ova zdanja zbog veoma prijatnog i opuštajućeg ambijenta. Imajući sve ove pozitivne osobine ovi vrtovi su spontano počeli da se grade u domovima. Njigova svrha je da stvore ambijent za opuštanje, rekreaciju i dodaju na estetskoj vrednosti zemljišta na kome se nalaze.

Ključ izgrdnje socijalističkog vrta je  ono što ga najviše krasi i što je uopšte dovelo do njegovog značaja. To je spontanost. Postavljanje drveća, žbunja, cveća i njihovo kombinovanje je ograničeno kreativnošću ljudi koji ga projektuju. Najčešće se koristi zimzeleno drveće kao što su borovi, smrče i jele. Smrče i jele su naročitio zastupljene zato što se posle novogodišnjih i božićnih praznika jave ljudi koji su uzeli drvo s korenom pa bi da ga posade (još jedan znak spontanosti). Dalje se mogu koristiti čempresi koji se najčešće sade u liniji pored staza, zatim lipe koje imaju najbolje usvajanje ugljen-dioksida i samim tim proizvode najviše kiseonika te im je mesto obično pored prometnih puteva i na kraju hrastovi, orasi i kesteni. Drveće je element kome se mora najviše pažnje posvetiti jer je ono zaduženo za stvaranje senke.Kada se sadi bitno je samo obratiti pažnju da se krošnje ne preklapaju. Sa druge strane voda koju oslobađa lišće pri transpiraciji hladi vazduh i stvara prijatan vetrić. U ovakvim uslovima čovek se teško ,ili ne uopšte, znoji.
Hladovina na stazi osigurava prijatnu popodnevnu šetnju i opuštanje


Primer staze i žbunja
Žbunje se obično sadi pored staza i to u redovima ili spontano. Ako se sadi u redovima pored staza tada staza postaje optički šira. Same staze se mogu praviti od lomljenog kamena, asfalta ili betona. Bilo  koji materijal da se koristi od navedenog neće biti oštećen os strane korenova žbunja koje raste pokraj staze. Cveće se može saditi u lejama koje su za njega namenjene ili oko elemenata kojima se treba povećati dekorativna vrednost. U upotrebi je svo cveće koje se može nabaviti. Ako imate mesta koja su trajno predodređena za cveće preporučije se višegodišnje cveće, perene i ruže.

Cetralni motiv socijalističkog vrta je uglavnom ulaz u objekat ili neki dekorativni element od kamena ili betona.   Cilj ovakvog organizovanja prostora je da se građevina oko koje ili ispred koje učini veleletnom tako da svako ko dolazi ima utisak da je kročio u palatu. Zidovi koji su samo malterisani ili imaju vidljivu ciglu se savršeno uklapaju u ambijent tako nije potrebna fasada da doda na ambijentu već suprotno. Na ovaj način može se podići estetska vrednost oko pomoćnih gradjevina kao što su šupe i magacini ili čak komšijina neugledna fasada koja se raspada.

Pokazalo se da ovi vrtovi imaju neograničen potecijal i kao što je gore navedeno izuzetno pozitivan efekat na ljude i okolinu. Održavanje je minimalno. Svodi se uglavnom na šišanje ograde orezivanje drveća. Zalivanje je potrebno u početnim fazam gradnje vrta dok se biljke ne prime. U slučaju da se neka biljka ošteti ili slomi uklanja se i stavlja se nova. Ispod pokrivača koje pružaju krošnje može se postaviti izletnički sto, paviljon ili garaža.
Ideja je mnogo i načina de se ostvare još više tako da bi svako ko hoće da ima stvarno lep vrt u svom domu trebao da razmotri ovu opciju jer je ekološka i dekorativno funkcionalna. 

четвртак, 7. април 2011.

Rimski vrt


U našim krajevima evidentne su raznolike kulturne tekovine. Svaka civilizacija, koja je naseljavala ove predele, ostavila je za sobom trag. Jedna od najvećih sila, ikada poznata čovečanstvu, bio je, svakako, Rim. U svom zlatnom dobu je držao ceo Mediteran i Bliski Istok. Znamo da su Rimljani bili veliki osvajači, a bili su poznati i po svom umeću na polju arhitekture i društvene politike. Zahvaljujući umećima kojima su raspolagali, razvili su jedinstven stil gradnje vrtova. Uzrok ovome je bio takmičarski duh između elitnih porodica. Imajući velika sredstva na raspolaganju, vrtovi koje su one gradile, da bi zadivile komšije, su bili ogromni i spektakularno puni cveća, drveća, ukrasnih elemenata od kamena kao što su skulpture, fontane i saksije.
Kako je vreme prolazilo Rim je nestao, ali vrtovi koje su oni gradili, i zabeleške o njihovoj gradnji, uspeli su da zadive sve osvajače makar dolazili sa bakljom u ruci.
Gradnju vrta je lako za shvatiti,  ali zahteva dosta rada i vremena. Iskustvo je pokazlo da jednom kada se krene, vrt počinje da gradi sam sebe. Potrebno je obratiti pažnju na sledeće momente:

Prvo: Naći centralnu tačku. Centralna tačka je mesto na kome želite da bude sredina vrta. Na nju se postavlja centralni motiv. Centralni motiv je objekat  koji želite da stavite u prvi plan i koji će biti glavna atrakcija vrta, i svi ostali objekti će biti podređeni centralnom motivu. Za vreme Rima to su obično bile skulpture, fontane, paviljoni ili velike saksije sačinjene od kamena ili mermera. Drvo, svakako, može da se upotrebi u ove svrhe, ali i druga opcija koju Rimljani nisu imali - beton. Uz par dodatnih zahvata može da se učini da beton izgleda kao najfiniji mermer.
Primer rimskog vrta sa jednim centralnim motivom

Ako imate više slobodnog prostora možete sagraditi vrt sa dva ili više motiva, koji će da zaokupiraju pažnju posetilaca.  
Primer rimskog vrta sa više centralnih motiva

Drugo: Planiranje i postavljanje staza. Najbitnije je da se napravi staza od ulaznih vrata do centralnog motiva, koji će, istovremeno,  da služi kao raskršće za dalje puteve u vrtu. Dalje, mogu da se naprave staze od centralnog motiva ka pomoćnom ulazu, ili da se napravi kružna staza koja opasuje vrt u zavisnosti od vaše želje. Postoji mogućnost postavljanja lukova za gajenje vinove loze ili cvetnih puzavica iznad ovih staza. Staze ujedno dele vrt na sektore ili ćelije, koje se dalje mogu razvijati samostalno, ili sve zajedno. Staze mogu biti od nabijene zemlje, cigle ili kamena.
Na slici ovg raskošnog vrta može se uočiti raspored i značaj staza 


Treće: Travnjak se postavlja u zavisnosti od osvetljenosti vrta. U prodaji se mogu naći travne smese za senku ili osučano polje. Obično se travne povšine oivičavaju šimširikom. U slučaju da ne želite, ili ne možete imati preglednu travnu površinu, dekorativni žbunovi ili drveće se mogu zasaditi ili postaviti u velike saksije. Naravno, tu je mesto i svakome omiljenom cveću. Od drveća najčešće su bili korišćeni četinari, pa lipe, voće ili drveće iz familije Cupressaceae. Od cveća i niskog rastinja najčeše su sađene: ruže, narcisi, ljiljani, gladiole, šafrani i ljubičice. Bile su u upotrebi i biljke koje se koriste u lekovite svrhe kao što su: timijan, nana, celer, bosiljak...

Sve u svemu, kao što je gore objašnjeno, postoji par pravila koja treba ispoštovati i ostalo je sama kreativnost. Materijali se mogu naći u vašoj blizini, i nema potrebe za egzotičnim biljem ili materijalima. Vrtovi su stvarno spektakularni i stvaraju osećaj da je prostor mnogo veći nego što jeste, pa ako se tome doda šarenilo, možete piti popodnevnu kafu, ili igrati neku društvenu igru, u ambijentu u kome je uživala rimska elita.

Za pomoć ili pitanja na ovu temu možete se obratiti pejzažnom arhitekti ili ostavite pitanje ovde u komentaru.

понедељак, 4. април 2011.

Bokvice-primarna prerada i upotreba


Bokvice su poznate još od davnina kao lekovito bilje. Mogu se naći bukvalno svuda jer su veoma prilagodljive različitim ekološkim uslovima. Postoji mogućnost gajenja kao poljoprivredne kulture, mada se uglavnom nalaze u vrtovima i baštama kao korov.
                 
Kod nas su značajna i skoro u istoj meri zastupljena tri predstavnika:

-Ženska bokvica (Plantago major fam. Plantaginaceae)
Plantago major sa cvetnim izdancima 

-Obična bokvica (Plantago media fam. Planataginaceae)
Plantago media prepoznatljiva po svijim uskim ovalnim listovima

-Muška bokvica (Plantago lanceolata fam. Plantaginaceae)
Plantago lanceolata prepoznatljiva po tome što listovi imaju lisnu dršku


Staništa: Mogu se naći od dolina do podalpskih zona naročito pored prometnih puteva i staza.

Primarna prepada:

Sakupljaju se listovi u periodu april-septembar i suše se rašireni u tankim slojevima. Osušeni listovi treba da zadrže prirodnu boju. Ne koristi se pocrnelo ili požutelo lišće jer je izgubilo svoje lekovito dejstvo te se odstranjuje.
Ženska bokvica se koristi zajedno sa korenom bez cvetnog izdanka. Pošto se korenje dobro opere, biljka se suši, raširena u tankim slojevima u prostorijama koje su dobro provetrene. Posle sušenja se čuva u džakovima ili u gomilama pokrivenim hartijom u suvim prostorijama.
Izgled lišća nakon primarne prerade

Dejstvo:

Preparati na bazi bokvice su svima poznati kao sirupi za iskašljvanje i protiv prehlade. Kao obloge listovi se mogu stavljati na proširene vene i pošto imaju antibakterijsko svojstvo mogu se koristit za previjanje rana pri ukazivanju prve pomoći. Takođe jako je bitno istaći da je dobar regulator holesterola u krvi.

Načini upotrebe:

Kao čaj koristi se zajedno u mešavini sa majčinom dušicom
Sirup se pravi tako što se uzmu dve pune šake opranog i isckanog lišća koje se potope u toliko vode tako da, kada se stavi na vatru, lišće ne zagori. Dodati oko 30g meda. Masu treba zagrevati na tihoj vatri uz stalno mešanje dok ne postane sirupasta. Sadržaj flaširati. Za čišćenje krvi i regulisanje nivoa holesterola uzima se jedna kašičica pre jela u periodu od tri nedelje.
Za oblogu se koriste oprani i usitnjeni sveži listovi.

Organizovan sistem proizvodnje bokvice kao poljoprivredne kulture je moguć. Nabavka reproduktivnog materijala je moguća u institutu za lekovito bilje ili u dobro snabdevenim poljoprivrednim apotekama. Naravno, savet stručnog lica je veoma poželjan.

среда, 30. март 2011.

Čajevi od majčine dušice


Majčina dušica (Thymis pulegioides fam Lamiaceae), za čajne smeše se koriste nadzemni izdanci  (herba).

Dejstvo je antibakterijsko i spazmolitičko.
Za smirivanje kašlja koristi se zajedno sa drugim čajnim biljem, ali se može naći i u vidu kapi i sokova. Čajna mešavina poboljšava apetit i čest je začin jelima. Njen miris ima umirujuće dejstvo, te se koristi u psihoterapiji.
Eterično ulje se koristi u kozmetici . Ulje ublažava glavobolje, smanjuje bolove kod upaljenih nerava, išijansa i reume.
Preparati na bazi majčine dušice sprečavaju razmnožavanje bakterija u crevnom trahtu i tako uspešno pomažu u neutralisanju diareje, i grčeva u stomaku.

Čaj se priprema na sledeće načine:
  • Protiv kašlja - dve kašičice čajne smese preliti proključalom vodom i zasladiti.
  • Protiv želudačnih tegoba - dve kašičice čajne smese preliti proključalom vodom bez slađenja.

Način pripreme čajne smese:
Sve materijale za pripremu čajne smese možemo nabrati sami, ili nabaviti u bilo kojoj prodavnici zdrave hrane.

Zeleni delovi majčine dušice (Serpylli herba) 20g
Vrbina kora (Salicis cortex) 20g
Cvet suručice (Spireae flos) 20g
Lipov cvet (Tiliae flos) 20g

Pošto se radi o malim količinama, za one koji imaju ovaj čaj ili čajnu smesu kao terapiju, mogu ih uzeti na meru. Obično se piju 3-4 šolje čaja dnevno.

Neželjena dejstva, za sada, nisu poznata mada se čajna smesa, zbog prisustva salicilita, koji se nalazi u vrbinoj kori, ne preporučiuje osobama koje su alergične na aspirin.